KRUNOSLAV BOROVEC – MEDIJI KRŠE OSNOVNU RAZINU LJUDSKOSTI

„Rad sa medijima bitan je za policiju koja mora biti objektivno i korektno prezentirana u medijima“ rekao je Krunoslav Borovec, načelnik Ureda ravnatelja policije koji je proglašen za komunikatora godine od strane PR stručnjaka iz Hrvatske udruga za odnose s javnošću (HUPJ). Na predavanju „Strategija odnosa s javnošću“  Borovec se najviše fokusirao na nekorektno medijsko izvještavanje. Čak 65% hrvatskih građana svoje stavove o policiji gradi na temelju informacija koje dobiva preko televizije, a 12% gradi ih na temelju onoga što pročita u tisku ili na internetu. Zbog toga treba donijeti neformalni sporazum između medija i policije koji će sadržavati pravila o tome kako mediji mogu izvještavati o određenom događaju, a to se mora čim prije dogoditi jer današnji mediji krše onu osnovnu razinu ljudskosti i empatije, smatra Borovec. Policija je učinila i prvi korak ka tome pa su po uzoru na zapadne zemlje uveli SMS izvještavanje novinara koji dobivaju poruku na mobitel kada se nešto dogodi, a na novinaru je koliko će uložiti truda u daljnje istraživanje ili prezentiranje dotičnog događaja.

Krunoslav Borovec, načelnik Ureda ravnatelja policije

 „Prezentacija samoubojstava u medijima imaju negativnu konotaciju jer mogu poslužiti kao okidači za novo samoubojstvo, a to je razlog zbog kojega policija ne izvještava novinare o takvom činu“, istaknuo je Borovec.  Navijačko huliganstvo također ima negativan tretman, a Borovec hrvatskim medijima zamjera to što o takvim izgrednicima izvještava negativno, a njegova subkultura tj. najvijačka skupina više ga cijeni ako je počinio veću štetu i time motivira druge da čine isto umjesto da se problemu pristupi na analitičan i dublji način.

Kroz odnose s javnošću  Borovec želi demistificirati policiju i stvoriti kvalitetne glasnogovornike policijskih uprava koji će biti dio upravljačke koalicije jer to je jedini način da glasnogovornik kompetentno barata informacijama koje su novinarima bitne.Međutim problem je što novinari nisu upoznati sa zakonskom regulativom kojom je jasno definirano kako i što se može javno priopćiti. Javno objavljivanje imena kriminalaca imalo bi pozitivan učinak ali po zakonu o medijima zabranjeno je objaviti taj podatak, rekao je Borovec i dodao kako bi, da je on novinar, nedostatak tih informacija kompenzirao dubljom analizom određene problematike. „Iako policija ima identitet svih prijestupnika, nije na njoj hoće li javno objaviti identitet npr. sliovatelja ili pedofila. Za takvo što mora postojati zakonski okvir .“ naglasio je Borovec i dodao kako mediji često giješe i zato što nisu upoznati sa fazama kaznenog postupka.

DAVID PLOUFFE: VOLONTERI I TEHNOLOGIJA ODIGRALI KLJUČNU ULOGU U IZBORU OBAME

Glavni voditelj Obamine predsjedničke kampanje  David Plouffe 3. prosinca u Hypo Expo centru u Zagrebu održao je zanimljivo predavanje pod nazivom „Umjetnost mogućeg“ te upoznao nekoliko stotina prisutnih sa prednostima korištenja tehnologije u predsjedničkoj kampanji.  U sklopu prvog Weekend Sessiona Plouffe je održao jednosatno predavanje u kojem je istaknu kako su se u kampanji predsjednika Obame držali dva osnovna načela. Prvo je uključivanje volontera u kampanju, a drugo korištenje tehnologije i interneta. „Volonteri su komunicirali internetom pomoću društvenih mreža i organizirali offline okupljanja. Koristili su tehnologiju i bili jako dobro povezani, a to je najviše pridonijelo našoj pobjedi“, istaknuo je Plouffe.

David Plouffe, glavni strateg Obamine kampanje za predsjednika SAD-a

Prikupljanje donacija putem interneta  bio je glavni izvor financiranja Obamine kampanje, naglasio je Plouffe. Čak 2/3 novčanih sredstava za kampanju prikupljeno je putem interneta, a na Obamin poziv da doniraju novac za kampanju odazvalo se 4 miliona ljudi od kojih su najviše donirale dvije skupine – umirovljenici i studenti. „Svi mali donatori imali su jednak tretman kao i veliki“, dodao je Plouffe i pojasnio kako su sa malim donatorima uspjeli ostvariti neposredan kontak, bilo licem u lice, bilo korištenjem tehnologije.

Barack Obama, predsjednik SAD-a ispred Michelangelove replike: Stvaranje Adama

Tehnologija će u budućnosti igrati ključnu ulogu u politici, naglasio je Plouffe te dodao kako je upravo tehnologija pomogla Obaminu strateškom timu da utječe na biračko tijelo. „Trudili smo se biti u vašem You Tube prozoru, u vašem e-mail sandučiću, na vašoj društevnoj mreži, kucati na vaša vrata“, rekao je Plouffe i dodao kako je „Door to door“ metoda imala veliki efekt jer su Obamini volonteri kucali susjedima na vrata i animirali ih da se ili uključe u kampanju ili registriraju u područnim uredima kako bi ostvarili svoje biračko pravo.

Spontani videozapisi bez scenarija na kojim se Obama obraćao kameri na prirodan i ležeran način također su pridonijeli uspjehu kampanje, prisjetio se Plouffe i dodao kako je za predsjednički kampanju najvažnija kvaliteta kandidata. „Taktika, alati i strategija su važni ali mogu biti posve nebitni ako vaš kandidat nema prihvatiljivu i autentičnu viziju koju je spreman dobro predstaviti tijekom kampanje“, zaključio je Plouffe.

KOMUNIKACIJSKI PANEL

Prije predavnja Davida Plouffea održana su i tri panela: komunikacijski, leadership i politički.  U komunikacijskom panelu  sudjelovali su vrsni internet stručnjaci: Alemka Lisinski (T-HT), Vedran Vereš (Digitel Medijski Servis), Vedran Gulin (Proximity) i Jan Jilek (INAMA, Xclaim). Tema razgovora bio je utjecaj novih medija tj. društvenih mreža na navike konzumiranja medija.  Svi sudionici složili su se kako se internet, omogućivši interakciju, približio potrošaču i time postao zanimljiv kompanijama i oglašivačima. 

Vedran Gulin, Jan Jilek, Alemka Lisinski, Vedran Vereš

LEADERSHIP PANEL

Tema leadership panela bila je: „Voditi državu kao tvrtku ili tvrtku kao državu“, a u raspravi su sudjelovali Ivica Mudrinić (predsjednik Uprave T-HT-a), Zvonimir Mršić (gradonačelnik Koprivnice i saborski zastupnik), Dražen Mavrić (direktor NOVA TV), Matko Bolanča (predsjednik Uprave Plive). Dražen Mavrić iznio je mišljenje kako državu treba voditi kao tvrtku ali ključan je izbor ljudi, Matko Bolanča dodao je kako je država u ulozi regulatora, a to je ujedno i suštinska razlika između tvrtke i države. Ivica Mudrinić tvrdi da zadatak države ili tvrtke mora biti postavljanje cilja koji se mora ostvariti u zadanom roku, a gradonačelnik Koprivnice Zvonimir Mršić raspravu je iskoristio da ukaže na propuste ministra Kalmete u njegovu resoru.

Dražen Mavrić, Matko Bolanča, Ivica Mudrinić

POLITIČKI PANEL

U posljednjem, političkom panelu, sučelila su se četiri predsjednička kandidata: Vesna Pusić, Ivo Josipović, Vesna Škare-Ožbolt i Andrija Hebrang. Tema panela bila je: „Tko je Hrvatski Obama?“, a moderator rasprave Mislav Bago koji je postavlja vrlo provokativna i zanimljiva pitanja zahvaljujući kojima smo doznali i što su predsjednički kandidati željeli biti kao djeca. Andrija Hebrang želio je biti pilot,  Ivo Josipović fizičar i skladatelj, a sudeći prema odgovoru Vesna Pusić  izgleda da je bila vrlo svestrana kao dijete jer je željela postati: balerina, kemičarka, veterinarka, glumica i sociolog. Vesna Škare-Ožbolt odgovorila je kratko i jasno – predsjednica, a rasprava je održana bez najavljenih Nadana Vidoševića i Dragana Primoraca.

Andrija Hebrang, Vesna Pusić, Vesna Škare-Ožbolt, Ivo Josipović

OD BOKSAČKIH RUKAVICA DO PRVE EKO POGAČE

Moja slika o sportašima bila je da su to neobrazovani i samoljubljivi egoisti koji ne znaju ništa osim sporta kojim se bave, a onda je došao najtrofejniji hrvatski boksač Željko Mavrović i razbio moju iskrivljenu percepciju o sportašima. Doduše nije ju razbio nego potvrdio i argumentirao pa mi je sada lakše prihvatiti činjenicu da su sportaši narcisoidni i puni sebe. Svi smo mi pomalo zaljubljeni u sebe ali ove karakteristike nekako su  najviše naglašene upravo kod ove kategorije ljudi. Naime;  istina je da se mnogi sportaši, čast izuzecima, vrte oko svoje osi i rijetko obraćaju pozornost na druge ljude ali oni takvi moraju biti ukoliko žele polučiti neke rezultate, tvrdi Mavrović. Društvo sportaše glorificira zbog čega dotični počinju živjeti u uvjerenju da ne postoji ništa važnije od posla kojim se oni bave jer čim postanu opterećeni drugim ljudima i kojekakvim pričama gube usredotočenost na utakmicu, meč… i zato moraju biti pomalo egoistični jer u protivnom izostaje rezultat i šampionska titula, dodao je Mavrović. Budući da ovo dolazi iz usta osobe koja je tri godine zaredom bila boksački prvak Europe ovakva teorija na neki način „pije vodu“. 

Međutim nijedna slava ne traje vječno, nitko ne može biti godinama najbolji jer dolaze mlađi, svježiji, ambiciozniji, a konkurencija u sportu je nemilosrdna.  Tada svaki sportaš dolazi do stadija kada si postavlja pitanje kamo i kako sada kanalizirati usredotočenost? Mnogi sportaši je usmjere na otvaranje kafića ili restorana čime stvaraju vlastiti mikrokozmos u kojemu će i dalje biti „popularni“ i u kojem će oni najzagriženiji fanovi, koji sada postaju gosti ili mušterije, i dalje „pumpati“ njihov poljuljani ego. To je domet većine umirovljenih sportaša ali ne i Željka Mavrovića koji je svoj život nakon karijere posvetio poslu koji ga ispunjava u istoj mjeri kao i boks u danima najveće slave. „Poznatim osobama puno je lakše pokrenuti posao ali oni to ne koriste ili im je najveći domet kafić, a ja sam svoj zvjezdani status iskoristio jer sam mislio da mogu puno učiniti za dobrobit društva“, naglasio je Mavrović.

Rijetki su bili te sreće da nakon karijere rade ono što vole ali Mavroviću se, izgleda,  „posrećilo“ i danas je vlasnik uspješnog brenda eko hrane. U sklopu „Eko imanja-Mavrović“ koji je smješten u Sloboštini pored Požege „Šaka sa Srednjaka“ ima sportsko društvo, zadrugu, udrugu i dva društva s ograničenom odgovornošću.  Ali njegovi apetiti tu ne prestaju, naime ovaj ambiciozni četrdesetogodišnjak u narednim godinama planira se baviti edukacijom mladih o ekologiji, a u Slavoniji se trenutno gradi poljoprivredni edukacijski centar. Želja mu je animirati i druge bivše sportaše ili pjevače da se uključe u poduzetništvo i rade nešto što će biti od veće koristi za širu društvenu zajednicu. To me dovodi do zaključka da je Mavrović atipičan bivši sportaš za naše podneblje, kojemu su, kako i sam tvrdi, sportski temelji itekako pomogli u poslu kojim se danas bavi. Sa nepunih 16 godina pročitao je knjigu Muhammad Alia „Ja, najveći“ koja je utjecala na njegov svjetonazor i već tada je odlučio postati svjetski prvak, a takvo razmišljanje prenio je i na posao kojim se danas bavi. Želja mu je stvoriti svijet u kojemu je proizvodnja hrane bazirana na ekološkim standardima te prenijeti svoje osobno makrobiotičko iskustvo na sve one koji su zainteresirani. Koliko će u tome uspijeti pokazat će virjeme, a ja mu želim puno sreće.

ZORAN ŠKUGOR: DANAŠNJU GLAZBU PRODAJU AFERE

„Današnje hrvatske zvijezde našao sam na cesti“ tim riječima poznati estradni menadžer Zoran Škugor započeo je izlaganje o svom dugogodišnjem iskustvu u glazbenoj industriji. Studentima Visoke novinarske škole Škugor je „otvorio“ dušu te otkrio brojne pikanterije ali i trikove kojima se služe domaći estradnjaci ne bi li povećali popularnost, a time i zaradu. Kroz svoju bogatu menadžersku prošlost surađivao je sa brojnim izvođačima, a zaslužan je i za uspješne karijere pjevača poput: Doris Dragović, Ivane Banfiće, Vlatke Pokos, Nine Badrić, Gorana Karana, Giuliana…

Zoran Škugor, estradni menadžer

Karijeru je započeo krajem 70-ih godina kada su sve manje bili poznati rock and roll, a sve više zabavni pjevači. U tom periodu započela je i njegova suradnja sa Oliverom Dragojevićem kojega je upoznao u jednom primoštenskom baru u kojem je Dragojević svirao klavir. Nakon prvog otpjevanog seta Škugor je prišao Dragojeviću i ponudio mu suradnju. Prijavio ga je na Splitski festival nakon kojega je Dragojević postao velika jugoslavenska zvijezda. Vlatku Pokos otkrio je u butiku u koji je ušao kupiti traperice. „Nisam razmišljao o tome da ona bude pjevačica nego prije TV voditeljica koja i pjeva, po uzoru na talijanske voditeljice poput Rafaele Carra. U to vrijeme Ksenija Urličić tražila je voditeljicu za Sedmu noć, a ja sam joj predložio Vlatku koja se pokazala dobrom u voditeljskoj ulozi“. Otkrio je i Sandija Cenova za kojega je u startu znao da neće biti veliki pjevač. „u Sandiju nisam prepoznao pjevački potencijal ali kada sam vidio da na njega trzaju žene odlučio sam poraditi na njegovom imidžu zavodnika i pjevača koji obožava misice“. Škugor se sjetio i zanimljive priče iz koje se kasnije rodila romansa. Naime, Novi Fosili izbacili su album bez hita, prodaja je počela padati, a Škugor se dosjetio podvaliti medijima lažnu romansu između najvećeg košarkaškog velikana ovih prostora, pokojnog Dražena Petrovića i Sanje Doležal. Prodaja ulaznica za koncerte Novih Fosila porasla je za 600%, a na koncerte su mahom dolazili navijači KK Cibona. Škugor se osvrnuo i na razloge zbog kojih stagnira karijera Doris Dragović kojoj za nepunih tjedan dana izlazi novi album nakon sedam godina glazbene apstinencije. „Nagli pad Doris Dragović nastao je kada je Huljić od nje išao raditi cajku. Plagirao je Cecinu pjesmu „Drugarice“ i prekrstio je u „Lice“. Pjesma se zavrtila u Srbiji i Crnoj Gori zbog čega je Doris dobila poziv na novogodišnji nastup u iznosu od 110 000 tadašnjih njemačkih maraka. Ratne rane bile su još svježe pa joj je publika zamjerila odlazak i to je utjecalo na njenu reputaciju ali ako bude imala barem jednu „dobru“ pjesmu na novom albumu ja joj prognoziram veliki povratak“, dodao je Škugor. 

Zoran Škugor i Vlatka Pokos

Otvoreno je priznao kako je namještao festivale. Takva praksa započela je 80-ih godina kada je pobjeda na festivalu značila usmjeravanje kompletne medijske pažnje bivše Jugoslavije na jednog pjevača. Takve manifestacije tada su vas lansirale u samu orbitu medijske popularnosti, istaknuo je Škugor. U 90-ima nije bilo samo važno pobijediti nego je bilo bitno i imati dobru pjesmu, a tako je i danas kada je riječ o festivalima. Škugor tvrdi da se ljubavne afere na estradi rade kako bi se podigla popularnost određenog glazbenika. Zadnja takva afera bila je ona između Ivane Banfić i Tonyja Cetinskog. Zahvaljujući toj priči novine 24h taj dan prodale su 256 000 primjeraka, a njihova naklada inače se kreće oko 90 000 primjeraka dnevno. Danas glazba ne zanima nikog pa su glazbenici i novinari prisiljeni izmišljati priče, zaključio je Škugor koji uči urednike da proizvode događaje na koje će ući samo njihovi fotografi.

Trenutno surađuje sa Simonom Gotovac koju je proslavila izjava u emisiji Red carpet: „sve su manekenke kurve“ . Ona je tada rekla nešto u što su svi sumnjali, a niko se nije usudio javno reći i na taj način je skrenula medijsku pažnju na sebe. Prije su je voljeli samo klinci, nakon reality showa „Farma“ zavoljeli su je seljaci, a nakon showa „Gotovčevi“ zavoljela ju je i jedna nova publika npr. rastavljene žene… Međutim ona nije naplatila svoju popularnost jer nije imala gdje, istaknuo je Škugor. U tjedniku Arena izmišljen je intervju sa Simonom u pet nastavaka što je povećalo tiražu tjednika Arena sa 13 000 na 30 000 primjeraka što ide u prilog činjenici da se mediji bogate na račun nečije popularnosti, dodao je Škogor koji trenutno radi na glazbenoj karijeri četvero novih pjevačkih nada čija imena nije želio otkriti.

DJECA SU UKRAS SVIJETA, A DANAS JE NJIHOV DAN

Danas je Međunarodni dan djeteta, a točno prije 12. godina prihvaćena je Konvencija Ujedninjenih naroda o pravima djeteta. Generalna skupština UN-a 20. studenog 1959. godine usvojila je “Deklaraciju o pravima djeteta”, a 1989. godine “Konvenciju o pravima djeteta”. UN svake godine obilježava Dan djeteta 20. Studenog, radi boljeg razumijevanja, prihvaćanja i dobrobiti sve djece. Djeca su najosjetljivija skupina koja treba zaštitu, a čovječanstvo djeci duguje najbolje što ima.

„Smatram da nema segmenta u društvu koje nije suočeno sa mogućim kršenjem prava djece“, tim riječima Mila Jelavić, pravobraniteljica Ureda za djecu u hrvatskoj izrazila je svoju zabrinutost glede tretmana djece kroz medije.

Photo by: Ivan Mioč

Ured za prava djece osnovan je 2003. godine sa sjedištem u Zagrebu u ulici A.Hebranga 4/1. Osnovna zadaća Ureda je da prati stanje prava djece u RH i njihovu moguću ugrozu, a primanjem pojednih slučajeva nastoje isprovocirati reakciju institucija u sustavu. U Rijeci, Splitu i Osijeku 2007. godine također su osnovani Uredi, a njihova je svrha da se djeci koja nisu iz Zagreba omogući jednaka zaštita u njihovim sredinama.

Ured za prava djece sastavljen je od multidisciplinarnoga tima: psihologa, sociologa, defektologa, pravnika, pedagoga, a njegova aktivnost bazirana je na: radu na pojedinačnim slučajevima, aktivnom djelovanju putem medija, dvanju preporuka, iniciranju izmjena i dopuna zakona koji govore o zaštiti djece te suradnji sa djecom.

NEKI OD DJEČIJIH BISERA:

Što je sloboda?  Sloboda je kada pitam mamu da li smijem uzeti čokoladu, a ona kaže: “Uzmi slobodno!”

Što je kultura?  To se dobije u kući i nosi se kamo god ideš.

Što je hobi?  Hobi je nešto besplatno što te skupo košta.

Što je politika?  To je kad stričeki u odijelima lažu pred puno ljudi, a ovi im plješću.

Što je press konferencija?  Na to se tjeraju novinari.

KUDA NAS TO VODI TV KOMERCIJALIZACIJA?

Medij kao pojam označava sustave javnog informiranja, a njegova primarna zadaća je da distribuira audio-vizualni sadržaj u svrhu: informiranja, obrazovanja i zabave najšireg sloja stanovništva. Dakle; medij kao takav u ulozi je posrednika između gledatelja i sadržaja koji se konzumentu servira?  Međutim kakva je  kvaliteta, kvantiteta i zanimljivost tog sadržaja te refleksija istog na pojedinca koji nije ni svjestan činjenice kako se sve to odražava na njegov privatni odnosno duševni svijet? U suvremenom svijetu javno se komuniciranje odvija posredstvom medija, a mediji koji participiraju u svakodnevnom procesu komuniciranja su: tisak, radio, internet i televizija. Iako sam spomenuo da su mediji u ulozi posrednika između komunikatora i komunikanta oni naime posreduju i između publike i njene prirodne i društvene okoline zbog čega se medijima često pripisuju značenja poput: prozora u svijet, ogledala putem kojeg zajednica upoznaje svoj kolektivni lik i sl..

Hrvatska je zemlja koja se trudi prati medijske trendove ali imam osjećaj da se u posvemašnjoj pomami za profitom domaći medijski prostor poprilično iskomercijalizirao, a to se najviše odrazilo na televizijski program tj. jednoličnu i škrtu ponudu zabavnih sadržaja. Obzirom na preference, afinitete i ukus hrvatske publike čini mi se da naš kolektivni lik sve više liči na jednog podcjenjenog malograđanina čij je kvocijent inteligencije nešto viši od sobne temperature. Poznato nam je da se danas ljudi o događajima u svijetu i svojoj sredini informiraju u prvom redu preko televizije; međutim gdje je granica između informiranja i komercijalizacije TV programa? Da li npr. svojedobno trakavica Pokos-Radeljak zaslužuje prostor u središnjem Dnevniku i to kao udarna vijest jedne državne televizije? Koliko je ta informacija relevantna i bitna u širem društvenom kontekstu? Prema mom osobnom mišljenju takav sadržaj trebao bi imati svoje vrijeme i mjesto međutim senzacija, skandaloznost i stupanj komercijalizacije postali su jedna od glavnih kriterija kada je riječ o selekcije vijesti i informacija.

Svi smo svjedoci trenutne popularnosti reality show-ova i njihove preplavljenosti TV programima. Krenemo li kronološki, prvi puta bili smo svjedoci ovakve vrste zabave s pojavom najkomercionalnije TV kuće u nas tj. nov@-e TV, koja se vrstom programa i terminima njegovog prikazivanja besramno povodila za američkim stilom upotrebe medija. S pojavom prvog reality show u Hrvatskoj ˝Story SuperNov@˝ započela je komercijalizacija domaćeg TV programa. Ova emisija bila je marketinški odlično osmišljenja i izuzetno profitabilna, a zadatak showa bio je pronaći televizijskog voditelja. Akteri showa i sam show dosegli su megapopularnost, a stvari su otišle toliko daleko da je za glavnu nagradu, automobil, bilo potrebno zaljepiti poster svog favorita na prozor vlastite sobe ili prostorije koja gleda na cestu jer je jedino na taj način patrola sa akterima showa mogla nekome dodijeliti nagradu tj. poster je bio uvjet za sudjelovanje u nagradnoj igri. Odličan marketing rekli bi ekonomski stručjaci. Nakon toga usljedila je audicija tj. show za franšiziranu verziju MTV-a tj. MTV Adriu pod sloganom ˝MTV TO SI TI˝, pa reality pod nazivom ˝BAR˝ u realiziaciji nov@ tv koji je u potpunosti podbacio, zatim se dogodio Survivor tj. ˝OPSTANAK˝ u produkciji AVA-e koji se prikazivao na HRT-u ali ni taj show nažalost nije polučio očekivani uspijeh. No to nije navelo naše TV kuće da izgube interes za ovakav format emisija. Naime; s početkom emitiranja showa Story SuperNov@ mogu reći da je otvorena svojevrsna ˝Pandorina kutija˝. Nakon nevjerojatnog uspjeha SSN-e, showovi ovakvog tipa počeli su se redati jedan za drugim: Story SuperNov@ MUSIC TALENTS, Story SuperNov@ MULTI TALENTS, a i druge TV kuće počele su sljediti taj primjer pa je tako HRT svojedobno lansirao show pod nazivom COCA-COLA MUSIC STAR. Zatim je usljedilo ˝zatišje pred buru˝ odnosno neko vrijeme nije postojala zabava ovog tipa ali s pojavom RTL-a; reality show-ovi vratili su se na velika vrata. Prvo je usljedila audicija i reality pod nazivom ˝NOVO LICE RTL-a˝, a nedugo nakon toga dogodio se ˝BIG BROTHER˝. Prvo izdanje ove emisije prikazano je u Nizozemskoj 1999. godine na TV postaji Veronica. Naziv programa potječe od imena diktatora iz romana ˝1984˝. Georgea Orwella, koji je sveprisutan i ima potpunu kontrolu nad svojim podanicima. Program prati grupu ljudi, koja živi u kući izoliranoj od vanjskog svijeta pod budnim okom televizijskih kamera i mikrofona. Kamere su uključene 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, a gledatelji imaju priliku pratiti živote stanara. Ovakav profil emisije i njena popularnost odaju zapravo ljudsku potrebu za voajerizmom ali i malograđanski duh. Pošto je RTL sa Big Brotherom polučio uspjeh; ta TV postaja odlučila je nastaviti sa emisijama ovog tipa pa smo tako imali prilike gledati: Dvornikove, Mjenjam ženu, Hrvatski TOP MODEL, Ljubav je na selu itd., a trenutni reality show s kojim RTL želi povećati gledanost i privući pozornost gledatelja zove se Hrvatska traži zvijezdu. Nov@ tv zabavlja nas je ralityjem Farma čij su glavni protagonisti bili domaće zvijezde i zvjezdice, a sada nas zabavlja hrvatskom verzijom “SUPERTALENTA”.  Zajednički nazivnik većini spomenutih reality show-ova je to da se o pobjedniku odlučuje televoting metodom što se pokazalo vrlo učinkovitim i profitabilnim modelom.

Osim reality emisija, hrvatskim TV eterom zavladali su i kojekakvi kvizovi, od Kunolovca na RTL-u preko Nov@-e love na nov@ TV do kvizova na lokalnim TV postajama. Ovo je još jedan podatak koji ide u prilog činjenici kako domaće TV postaje bez obzira na njihov javni ili komercijalni predznak ne prezaju pred profitom tj. urednici i vlasnici medija odlučuju o kreiranju medijskog prostora, a njihov glavni kriterij očigledno je novac. Novinar je u toj priči ˝najslabija karika˝. Naime; njegov utjecaj na komunikacijsko djelovanje medija poprilično je mali jer iza novinara stoje puno moćnije strukture i zato se mora prilagodit. Zapravo novinar je nemoćan, ukoliko želi zadržati svoj posao mora se prilagoditi poslodavcu.

Photo by: Tomislav Može

Elektronički mediji u brojinim zemljama od samog početka usko su povezani i uvjetovani komercijalnim sadržajima. Zbog sve veće komercijalizacije medija očit je opći pad kvalitete u novinarstvu  pa postaje vrlo teško štititi prava novinara jer nedovoljno obrazovane novinare poslodavci lakše zastrašuju i njima manipuliraju. Evidentno je da je TV program danas komercijalniji nego ikad prije ali isto tako tome su uvelike kumovali neobrazovani i neprofesionalni novinari. Međutim; ako ćemo se voditi prastarom ekonomskom devizom ponude i potražnje onda s punim pravom mogu konstatirati kako je jednim dijelom i publika koja konzumira ˝laki˝ sadržaj djelomično kriva za ovako poraznu sliku u današnjem TV eteru. Naime; takva publika ima ime i prezime, a zove se MASOVNA PUBLIKA. Za nju je karakteristično da više preferira zabavu i hedonizam od kritičkog reflektiranja poruka koje otkrivaju što se zapravo zbiva u društvenoj zbilji života. Takva publika ponaša se konformistički i više ju zanima senzacija nego informacija. Uzmemo li u obzir činjenicu da televizija, kao najdostupniji i najrašireniji medij, odgaja ljude onda je trenutna situacija u našem TV prostoru poprilično alarmantna i zabrinjavajuća. Mediji imaju veliku snagu i moć glede utjecanja na mase, na njihovo javno mnijenje. Zapravo, mediji danas formiraju mišljenja ljudi u društvu. Utjecaj medija na čovjeka današnjice zapravo je jako velik upravo iz razloga jer su mediji postali glavni odgajatelji djece i mladih. Time obitelj prestaje biti najvažnije i početno mjesto odgoja u društvu što se dakako kosi sa nekim elementarnim moralnim i etičkim načelim. U vremenu u kojem živimo mediji sa sobom nose pozitivnosti i negativnosti.

Prva pozitivnost medija jest ta što nam može približiti događaje bez obzira na njihovu ˝udaljenost˝, brzo smo informirani i vrijeme nam brže prolazi tj. nije nam dosadno. S druge pak strane negativnost medija krije se u tome što nam krade dragocjeno vrijeme. U današnjim medijima ima puno nasilja, a nasilje utječe na raspoloženje osobe koja gleda televiziju, sluša radio ili čita novine. Reakcije osobe na scene nasilja su: tjeskoba, zbunjenost i strah. Takvi programi koji se nude široj javnosti mogu izazvati neželjene posljedice kod mladih, a to su: agresivnost, drskost, okrutnost, ubojstvo i samoubojstvo. Sadržaj koji nam se servira kroz medije različito se reflektira na duševni svijet svakog od nas i zato treba razborito i promišljeno konzumirati medije. Međutim kakvu poruku dobivamo kroz najezdu reality show-ova, kako se oni odražavaju na nas? Držim da je poruku vrlo lako sublimirati kroz jednu dobro poznatu frazu, a ona glasi: kruha i igara! Kod mlađe populacije takav sadržaj izaziva želju za slavom, zvjezdanim statusom te daje lažnu nadu, nerealna očekivanja, instant slavu ili prolazni ˝sjaj˝, a s druge pak strane, obzirom da smo bombardirani takvim emisijama, podcjenjuje gledatelje koji imaju izgrađen sustav vrijednosti i svoje vlastito ja.

TV program prepravljen je gomilom amatera koji traže svojih pet minuta slave, i time nama uskraćuju pravo na nešto zanimljiviji program. Žalim mlađe generacije koje nemaju šansu kao što smo mi imali; da prate program koji je krojio komunizam. Današnja mladež  zapravo je žrtva koja je primorana hraniti se onime što joj nudi kapitalizam. A moja poruka za kraj bila bi: vratite nam ruske bajke i češke crtiće!

NAKON 7 GODINA GLAZBENE APSTINENCIJE IZLAZI NOVI ALBUM DORIS DRAGOVIĆ

Diva dalmatinskog popa Doris Dragović potpisala je ekskluzivni ugovor sa izdavačkom kućom Dallas Records. Rezultat ove suradnje novi je album pod nazivom “JA VJERUJEM” koji je nastao nakon punih sedam godina glazbene apstinencije najljepšeg glasa Mediterana, a svjetlo dana ugledat će početkom prosinca.

Na novom nosaču zvuka publika će imati prilike uživati u izuzetnim vokalnim sposobnostima baršunastog alta. Prepoznatljiva, a opet originalna, Doris nam donosi deset novih pjesama koje će svojom ljubavnom i životnom tematikom osvojiti one najvjernije ali i nove obožavatelje.

Na najiščekivanijem albumu godine naći će se balade: “Dobra večer dobri judi”, “Ni riči”, “Ja vjerujem”… Raskošnim izvedbama bez sumnje će zauzeti svoje mjesto u glazbenom eteru te na top listama mnogobrojnih radio postaja.

Najbolji uvid u sadržaj albuma daje nam i najavni singl koji nosi naziv: “‘Ni riči”, a svoju je premijeru imao na drugom programu hrvatskog radia u emisiji Turky party (19.11.2009.). Riječ je o snažnoj baladi dalmatinskog izričaja u kojoj će se mnogi prepoznati. Govori o trenutku kad se čovjek, nakon što skupi dovoljno životne mudrosti, osvrne unazad i bez teškoća prihvaća ono što je bilo te mirno i čiste savjesti kreće dalje.

FORMULA PRAVE LJUBAVI GLASI: BLISKOST, POŽUDA I PRIPADANJE

  O ljubavi je rečeno gotovo sve. Napisane su tone i tone knjiga, ispjevane brojne pjesme, a neki su joj čak podizali i spomenike pa je tako indijski car Shaha Jahana, u čast svojoj prerano preminuloj supruzi Mumtazi Mahal, podigao najveći i najmonumentalniji spomenik ljubavi ikad, Taj Mahal.

 

Međutim ono što zanima mnoge znanstvenike današnjice utjecaj je ljubavi odnosno ljubavne kemije na naše djelovanje i ponašanje za vrijeme zaljubljenosti. Zašto u ljubavi uvijek otkrijemo nešto novo, intrigantno i nepoznato? Nešto što nam je toliko drago i neophodno da samo spremni na bezkompromisno žrtvovanje vlastitih navika, želja, stavova samo kako bi uživali u blagotvornom djelovanju ljubavi?

 Znanstvenici takvo stanje opravdavaju tvrdnjom kako je u ljudskoj prirodi da čovjek pod utjecajem serotonina tj. hormona sreće pomalo izgubi svoj vlastiti identitet. Zbog toga instiktivno spušta prag tolerancije pa tako prašta i tolerira stvari koje su do jučer bile neoprostive. U prilog toj činjenici ide podatak da je upravo ljubav najpozitivnija pokretačka snaga većine jer kad smo zaljubljeni onda smo i veseli, raspoloženi i puni energije. Zapravo; kroz ljubav osvještavamo i upoznajemo nepoznati dio sebe. Dio koji je spreman uvažavati, davati, voljeti, a upravo je to razlog zašto ljubav i dalje ostaje enigma za znanstvenike koji već godinama bezuspješno pokušavaju istraživati kategorije koje nisu mjerljive. Kako za znanstvenike, taj prekrasan osjećaj koji se manifestira nizom tjelesnih reakcija, ostaje nepoznanica i nama samima. Jedino što nas tješi, tri su elementa koja čine pravu ljubav, a to su: bliskost, požuda i pripadanje. Iako ne postoji neka univerzalna definicija ljubavi; mogli bi smo reći da je ljubav stanje svijesti ili osjećaj zadovoljenja osonovnih emocionalnih potreba između dvije osobe koji se manifestira uzajamnom privrženošću.

 

Pojam ljubav obično označava međuljudsku ljubav, no ona može označavati i ljubav prema: državi, političkoj stranci, pjevaču, sportu, kućnom ljubimcu i sl. Kada govorimo o međuljudskoj ljubavi postoje četiri vrste takve ljubavi, a to su: philia – prijateljska/bratska/roditeljska ljubav, eros – osjećaj čežnje prema osobi koju volite, agape – ljubav prema Bogu i platonska ljubav – ona je fiktivna i kod takve ljubavi nema realizacije. Najbolji primjer platonske ljubavi svakako je Francesko Petrarka koji je svoje dijelo od 366 pjesama ˝Kanconijer˝ posvetio imaginarnoj ljepotici Lauri. Bez obzira u kojoj se vrsti ljubavi trenutno pronalazite zapamtite samo jedno: ljubav nije ništa drugo nego otkrivanje sebe u drugima i užitak u tom prepoznavanju.

PREDSJEDNIČKI KANDIDATI IZ MOJE PERSPEKTIVE

Maratonska utrka za fotelju na Pantovčaku polako se zahuktava. Kako se bliži termin izbora tako su naši predsjednički kandidati prisutniji u medijima, a pored ovih „ozbiljnih“ kandidata, pojavila se i šačica kroničnih ovisnika o medijskoj pažnji poput: Alke Vuice, Borisa Mikšića ili Vesne Škare-Ožbolt. Međutim na njihova fotošopirana lica već smo naviknuli ali nekako je čudno vidjeti deset godina mlađu Vesnu Pusić kako se smješka sa postera obješenih na štandu u centru grada ili ispred Avenue Malla. Toliko su je dobro ”ispeglali” da bi komotno mogla umjesto Seke Aleksić reklamirati Vegetu u Srbiji, a ne bi bilo loše ni da se njeno nježno retuširano lice printa na svim hrvatskim proizvodima. Siguran sam da bi takav potez povećao prodaju i spasio domaće gospodarstvo u ovim kriznim vremenima. Bilo kuda, Vesna svuda, od Podravkine jetrene paštete do Gavrilović kobasica.

Ali ne „napada“ samo Vesna nego i cijela plejada Obaminih ”klonova” čija lica, osim sa štandova,  „vrište“ i sa svake relevantnije tiskovine na kioscima pa nerijetko  imam osjećaj da me proganjaju. Bombardiraju svim raspoloživim sredstvima i sa svih strana. Kao svojevremeno Jadranka Pašteta Kosor. Niste više „sigurni“ ni u prvatnosti vlastitog doma osim ako ne upalite televiziju ili ne krenete surfati internetom ali ni to nije neka grancija jer vas kadidati mogu „zaskočiti“ na najrazličitijim mjestima i to upravo kada se najmanje nadate. Ja se samo nadam da mama nije kupila specijalni Zewa WC papira sa portertima naših predsjedničkih kandidata. Rekli bi zlobnici da pretjerujem, a ja zapravo želim reći kako se Pusićka raširila po Zagrebu ko H1N1.  

 

U stopu je prati markantni Nadan Vidošević ispred čijeg se štanda uvijek nalazi poveća grupica srednjovječnih i starijih žena, a zaluta i pokoji mlađi muškarac. Nadan igra na kartu šarma, ambalaže i tvrdih stavova ali karizma je ipak presudna, a kao i kod ostalih kandidata i kod Nadana je ona deficitarna. Ili smo mi navikli na prenaglašenu Mesićevu pa je ne primjećujemo kod potencijalnog budućeg predsjednika? Kada već spominjem karizmu ne mogu, a da se ne dotaknem Ive Josipovića kod kojeg potonje nema ni u tragovima. Zapravo on karizme ima koliko i tuna u konzervi. Ivek je poput dušika; bez boje, okusa i mirisa. Neprirodan i ukočen, a sjedom kosom previše asocira na pokojnog Tuđmana. Šanse za fotelju u njegovom su slučaju minimalne.

Ni Milan Bandić ne zaostaje za Vesnom i Nadanom kada je u pitanju promoviranje po Zagrebu. Ipak je to njegov grad, a on možebitni „gradonačelnik“ Hrvatske koji je odlučio uložiti 20 milijuna kuna u svoju predsjedničku  kampanju.   Osim brojnih koncerata koje planira održati diljem Hrvatske, Mile je otkrio čari internet i počeo shvaćati kolika  „moć“ leži u digitalnim tehnologijama i platformama kada je riječ o oglašavanju pa nas je već počeo „terorizirati“ putem: Twittera, Facebooka, Flickra, YouTubea… Vidjet ćemo 27.12. koliko se isplatila Banditosova investicija, a budući da mu leđa čuva Todorić naš bi kerumpirani Banditos mogao daleko dogurati.

Iako je prikupio više od 35 000 potpisa Dragan Primorac u kampanju kreće sa znatno skrominijim sredstvima, a svoju najveću prednost vidi u podršci od strane studenata i Crkve. Bivši Sanaderov ministar školstva svoj optimizam temelji na trenutnoj popularnosti. Koliko će mu činjenica da je rođen u Banja Luci ići u prilog pokazat će vrijeme iako čisto sumnjam da Hrvati žele Bosnaca na čelu države. To bi bio presedan.

 

HDZ-ov kandidat Andrija Hebrang britak je na jeziku ali mu fali takta.  Ženama je odbojan i antipatičan. Meni također iako nisam žena. Žestok i odmjeren u svojim izjavama Hebrang odaje dojam ambicioznog tinejdžera bez smisla za humor. Svojim komentarima u rangu je sa Damirom Kajinom koji je svađalački nastrojen i utjeruje pravdu tamo gdje je već odavno nema. Iako neshvaćen Kajin nastavlja svoju Don Quijotovsku borbu bez dlake na jeziku. Više sreće želim mu na izborima 2014-e. Ako se do tada ne ostvari predviđanje Maya, Inka ili Asteka.

Ali džaba sve ovo kada se svi služe već viđenim trikovima i prokušanim receptima. Probajte si zamislite neku nadrealnu i iracionalnu, knjazovsku verziju nečega što je po difoltu ozbiljno. Zamislite fotografiju na kojoj Nadan Vidošević grli pripitomljenog Mrkog medvjeda ili Milana Bandića koji ispred kuće u Hercegovini hrani kokoši sa sloganom: I Vas ću nahraniti. Vesnu Pusić kako vozi trmavaj ili Dragana Primoraca koji muze kravu. Zanimljivo bi bilo vidjeti Ivu Josipovića u sado-mazo izdanju, Kajina kako manijakalno traži tartufe po istarskoj šumi ili Hebranga kako kosi travu. Bio bi to jedan zanimljiv kolaž, a poslije bi se dala sklepat i krasna izložba od tako maštovitih fotografija. Sa sadašnjima se može jedino potpaliti roštilj jer za drugo nisu. Iako sam siguran da će Vesna i Nadan svoju, ako ništa drugo, barem uokviriti.

OBAVEZNO POGLEDJATE LEDENO DOBA 3: “DINOSAURI DOLAZE”

Treći nastavak nastavak serijala „Ledeno doba“ pod nazivom „Ledeno doba 3: Dinosauri dolaze“ pojavio se u hrvatskim kinima početkom srpnja. Dokaz da je ovaj crtić s nestrpljenjem iščekivan svakako je podatak kako ga je u prvom vikendu prikazivanja pogledalo 30.356 gledatelja čime je postao crtić sa najboljim „otvaranjem“ u Hrvatskoj svih vremena. Iako sam bio poprilično skeptičan glede trećeg nastavka jer su nastavci u pravilu lošiji od orginala, moram priznati da sam ostao ugodno iznenađen kada sam izašao iz kina prošle subote. S punim pravom mogu konstatirati kako je treći nastavak „Ledenog doba“ vedriji, dinamičniji, duhovitiji i zabavniji od predhodna dva. Ovaj nastavak ima i svoju 3-D verziju koju toplo preporučam jer ponekad imaš osjećaj da su likovi udaljeni svega samo jedan metar od tebe, da se kreću prema tebi što itekako pojačava opći doživljaj samoga filma. Iako gledanje “Ledenog doba 3″ u klasičnoj, 2-D animaciji ne umanjuje značajno užitak. Animatori „trojke“ odlično su odradili svoj posao jer je svijet dinosaura istodobno lijep i zastrašujuć ali svejedno topao i kolorističan. Ljubitelji sabljozube vjeverice Scrata, zaštitnog znaka serijala, mogu odahnuti jer se Skratova potjera za omiljenim mu žirom nastavlja, a u međuvremenu pronalazi i ljubav svog života.

Scena koja posebno oduševljava Skratova je depilacija prsa katranom, a po mom mišljenju to je i jedan od humornih vrhunaca filma. Osim tri junaka (Sida, Mannyja i Diega) koja su nam poznata od prije u priču se uključuje i jednooka lasica Buck, koji je apsolutna zvijezda trećeg nastavka. Pohvale idu i na račun naših zvijezda za sinkronizaciju (Tarik Filipović, Edo Maajka, Ljubomir Kerekeš, Daria Knez Rukavina i drugi) koji su vrlo dobro obavili svoj posao. Jedna od poruka koju ovaj nastavak šalje lekcija je o vrijednosti obitelji i odanosti prijateljima koju ovaj crtić prenosi nepretenciozno i s mnogo topline, a to me se posebno dojmilo. Doista je teško nabrojati sve adute “Ledenog doba 3″. Film jednostavno treba vidjeti, a užitak gledanja je zajamčen i to za sve uzraste, od 7 do 77.

Serijal „Ledeno doba“ spada u jedan od najgenijalnijih i najzabavnijih animiranih serijala u posljednje vrijeme. Riječ je o zabavnoj i neobuzdanoj komediji u tri čina koja nas vodi dvadest tisuća godina u prošlost, u svijet nastanjen veličanstvenim stvorenjima. U prvom vikendu prikazivanja prvi nastavak ove turbozabavne priče, čiji je glavni protagonist simpatično dlakavo stvorenje Scrat koji je zapravo križanac štakora i vjeverice, zaradio je 50 milijuna dolara. Sa pojavom ovog inzvanrednog animiranog filma na koinoblagajnama kompanija “20th Century Fox” napokon je povratila dozu izgubljenog „sjaja“. Glavni adut „Ledenog doba“ svakako je impresini vizualni dojam te uvođenje cinizma i sarkazma na mala vrata čime su sami likovi dobili neku dublju dimenziju čime je prekinuta tradicija šablonskog prikaza tolerancije i simpatičnosti u crtićima. „Ledeno doba“ donijelo je pregršt novosti u samoj proizvodnji i produkciji filmova ovoga tipa. Naime, cijeli crtić je kompjuteriziran, a to se očito pokazalo dobitnom kombinacijom. Za razliku od orginala na čijem je scenariju radilo 10-ak ljudi „Ledeno doba 2: Zatopljenje“ proizašlo je iz umova scenarističkog dvojca, Petera Gaulkea i Gerrya Swallowa. Režiju potpisuje: Carlos Saldanha kojemu ovoga puta nije pomogao kolega, Chris Wedge, s kojim je korežirao „Ledeno doba 1“. Radnja „dvojke“ i dalje se vrti oko trojice junaka; mamuta Mannyja, ljenivca Sida i sabljozubog tigra Dieg, a ovoga puta glavna prijetnja prethiostorijskih životinja globalno je zatopljenje koje ih tjera na migraciju. Autori drugog nastavka nisu se jadali nego prikriveno apelirali na to što George W. Bush nije potpisao Protokol iz Kyota.